SVAKI DAN..

svaki dan, dok ujutro otvaram oči,
pitam Boga dragog dal će mi pomoći,
da preživim još jedan dan, da je ovo san,
da imam sve, a da nisam opet sam,..
imati sve, a ne imati ništa,
zašto se molim, svaki dan za isto,.
dok vlada recesija, u meni budi se depresija,
još sam i dobro, dok ne nastupi agresija,
ekipa, prijatelji,  s vremenom se mjenjaju,
dolaze, odlaze, a neki i umiru..
i opet bijesan krećem u novi dan,
i opet, i opet, opet se pitam..

ZAŠTO MLADI LJUDI GINU,
ZAŠTO NA SEBE DIŽU RUKE,
ZAŠTO SMO NESRETNI,
ZAŠTO LJUDI PADAJU U MUKE

pijem da zaboravim, da zaboravim ja pijem,
nemam nikog da mi kaže da to ne smijem,
nitko ne razumije, ovo što prolazim,
zato prijatelj mi rakija, i u njoj se pronalazim,
moje vrijeme već polako sada prolazi,
radujem se smrti, koja u zagrljaj mi dolazi,
depresivno stanje uma, prolazi kroz vene,
jučer, danas, sutra..ne postoji za mene..

          jučer, danas,sutra..ne postoji za mene..

                  NE POSTOJI ZA MENE.....